Go to Top

Europska iskustva – Austrija

Austrija -program “Regije koje uče” kao primjer kojim se unaprijedila kvaliteta obrazovanja odraslih na lokalnoj razini

 

U Austriji su obrazovne aktivnosti u kontekstu obrazovanja odraslih uglavnom nastavak stručnog osposobljavanja i prekvalificiranja, a definirane su dobnim skupinama i prethodno stečenom razinom obrazovanja. U pravilu su polaznici u programima stručnoga osposobljavanja, prekvalificiranja i usavršavanja odraslih stariji od 20 godina. Početno strukovno školovanje i osposobljavanje odraslih najčešće je u nadležnosti Federacije i provincija dok su mnoge obrazovne inicijative usavršavanja u organizaciji tvrtki, privatnih pružatelja usluga ili neprofitnih institucija.

 

Iako postoje mnoge varijante po pitanju organizacije, pravnog statusa i usluga, glavna područja obrazovanja odraslih u Austriji su:

 

 

    • stručno usavršavanje osoblja u organizaciji tvrtke (organiziraju ih tvrtke ili tvrtke partneri, ustanove za obrazovanje odraslih i ostalih vanjskih suradnika ili su organizirane putem informalnog obrazovanja djelatnika na radnome mjestu);

 

    • kontinuirano strukovno obrazovanje i obrazovanje za radno mjesto (nude ih obrazovne institucije);

 

    • nadogradnju temeljnih kompetencija i aktivne mjere zapošljavanja organizira Zavod za zapošljavanje (Arbeitsmarktservice) kao instrumente aktivne politike tržišta rada;

 

    • opće obrazovanje odraslih (koja nude npr. centri za obrazovanje odraslih) i političko obrazovanje

 

    • obrazovanje za drugu priliku (obrazovanje za certifikate formalnoga obrazovanja zbog prijevremenoga napuštanja sustava obrazovanja).

 

 

Prema austrijskom ustavu, sektor obrazovanja odraslih nije u nadležnosti Savezne Vlade već ga uglavnom reguliraju pokrajina i općina. Reguliranje financiranja i organizacije razlikuje se od pokrajine do pokrajine. Iz gore navedenih razloga donesen je Savezni zakon o promicanju obrazovanja odraslih i javnim knjižnicama (Erwachsenenbildungs – Forderungsgesetz) od 1973. godine kojim se iznosi ideja dobrovoljnoga promicanja obrazovanja odraslih na saveznoj razini, a propisuje opću obvezu provincija za promicanje obrazovanja odraslih, no bez navođenja parametara obveze. Zakon je izmijenjen i dopunjenu 1990. i 2003. godini. Savezno ministarstvo za rad, socijalna pitanja i zaštitu potrošača zaduženo je za izobrazbu stručnoga osoblja u organizaciji tvrtke i za promociju poboljšanja kvalifikacija radne snage putem Zavoda za zapošljavanje. Zavod za zapošljavanje ne nudi nikakve obrazovne programe, već financira programe nadogradnje kompetencija radne snage. Takve programe uglavnom daju javnim ustanovama obrazovanja odraslih, kao što su npr. za strukovno obrazovanje – Berufsfordeungsinstitute (BFI) ili institucija Austrijske gospodarske komore – Wirtschaftsforderungsinstitute (WIFI). Programi nadogradnje temeljnih kompetencija su mjere koje financira Zavod za zapošljavanje i obično imaju za cilj ubrzano ponovno integriranje pojedinca na tržište rada. Temeljnije cilj ovih programa uklanjanje neravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada putem pružanja vještina i stručnih znanja uz osobne i socijalne kompetencije nužne pojedincu za socijalnu inkluziju. Ove aktivne mjere ne bi trebale pripremati ljude samo zajedno radno mjesto, već i povećati njegove temeljne kompetencije i dugoročne izglede za pronalaženje posla koji odgovara njegovim kvalifikacijama i sposobnostima. Ciljne skupine obrazovanja odraslih u Austriji su niskokvalificirane osobe, imigranti te stariji ljudi, a aktualna tematika obrazovanja odraslih usmjerena je na pitanja ključnih kompetencija, priznavanja neformalnih oblika učenja, profesionalne orijentacije odraslih te jačanja svijesti za potrebom cjeloživotnoga učenja.

 

 

 

Program “Regije koje uče” je program koji je razvio Austrijski institut za obrazovanje odraslih (OIEB), a dio je programa LEADER. Program je financiran iz Europskoga fonda za ruralni razvoj (ERDF), iako je sadržaj programa implementiranje koncepta cjeloživotnoga učenja i obrazovnoga menadžmenta u ruralnim područjima – regijama. Većinom su obuhvaćene, barem na početku programa, nerazvijene regije istočne Austrije, a ukupan broj stanovnika obuhvaćenih regija kreće se od 30 000 do 150 000 u nekima. Osnovni su zadatci programa povezivanje ruralnoga razvoja s obrazovanjem odraslih, polako usvajanje obrazovanja odraslih kao strateškoga elementa lokalnoga razvoja, razvijanje inovativnih projekata koji se tiču obrazovanja i cjeloživotnoga učenja, usvajanje koncepta cjeloživotnoga učenja unutar regija te stabilnost i održivi razvoj ruralnih područja (regija).

Regije obuhvaćene programom „Regije koje uče“ (Izvor: http://www.oieb.at)

Austrija

Ciljne skupine programa činili su stanovnici pojedine regije, institucije regije, ali i regija kao takva. Projekt se u prvoj fazi fokusirao na stvaranje mreže dionika koji će sudjelovati u programu. Partnere su činile institucije obrazovanja odraslih, razvojne regionalne institucije i institucije lokalne uprave, dionici iz područja zapošljavanja, srednja i mala poduzeća, zajednice i udruge iz područja turizma, ekologije, društvenih pitanja, kulture, zdravlja i si. te zainteresirani pojedinci. Iz mreže partnera svake regije izabran je dionik-partner koji je preuzeo vodeću ulogu koordinatora mreže te regije. Baza inovativnih projekata dolazila je od samih partnera u pojedinoj regiji jer se projekt vodio mišlju da upravo lokalna razina najbolje prepoznaje obrazovne razvojne potrebe i interese svoje regije. Prijedlog projekta upućivao se vodećem partneru u regiji, uz suglasnost OIEB-a kao nositelja projekta (programa). Osim inovativnih projekata učenja, koji su u svakoj regiji bili financirani ili sufinancirani za polaznike iz budžeta projekta, važne su i zajedničke smjernice koje je mreža svake regije sa svojim partnerima trebala voditi: koordinacija ponude obrazovanja u regiji putem zajedničke baze podataka i temeljnih usluga za polaznike te partnersko (kooperativno) informiranje i savjetovanje potencijalnih polaznika regije uz kontinuirano promoviranje programa i koncepta cjeloživotnoga učenja. Projekti, nastali na lokalnoj razini su trebali biti inovativni i inspiracija za razvoj drugih projekata (tzv. “svjetionik”), a preporuka je bila da su tematikom vezani uz strukovno obrazovanje (usavršavanje, osposobljavanje i prekvalificiranje). Projekti, koji su dio Programa “Regije koje uče”, bavili su se temom zdravlja, suvremenim znanstvenim spoznajama u agrarnoj tematici, temama korištenja obnovljivih izvora energije, identifikacije specifičnosti regije putem identificiranja i proširenja znanja o specifičnom povrću pojedine regije, poboljšanje prirodoslovne kompetencije regije, obrazovni festivali te čak i školski projekti na temu poljoprivrede te razvijanja intra i interpersonalnih kompetencija adolescenata. Iz gore navedenih tema projekata vidljiva je sloboda i ujedno autonomija projekata nastalih upravo iz potreba razvoja ljudskih potencijala lokalnoga stanovništva i regije.

 

Održivi elementi programa i ujedno preporuke za razvoj ovakvih projekata u vlastitim ruralnim područjima su:

 

 

    1. Povezivanje programa LEADER iz fonda za ruralni razvoj i programa cjeloživotnoga učenja moguće je i uspješno.

 

    1. Program je pomogao da se koncept cjeloživotnoga učenja promovira i postane stvarnost i praksa ruralnih područja.

 

    1. Program je pripomogao stvaranju regionalnoga identiteta.

 

    1. Treba težiti da mreža partnera bude manja i kvalitetnija.

 

    1. Strategije programa regija također trebaju biti manje, ali operativne.

 

    1. Menadžment svake regije važan je te stoga treba biti financiran.

 

 

Program “Regije koje uče” više nije samostalan program u Austriji u aranžmanu OIEB-a, ali je pokazao svoju održivost na način da svaka regija koja je trenutno u LEADER programu mora imati i strategiju cjeloživotnoga učenja, a inovativni projekti se i dalje traže te su plaćeni direktno iz LEADER budžeta.